Bianconero sedmice: Gianluca Pessotto

Nakon kraće stanke nastavljamo sa predstavljanjem igrača koji su dali veliki doprinos našem klubu. Ovaj put smo se odlučili za jednog istinskog Bianconera i čovjeka čije je srce uistinu crno-bijele boje - za legendarnog Gianlucu Pessotta.

Gianluca Pessotto je rođen 11. augusta 1970. godine u Latisani, provincija Udine. Kako je često izjavljivao, fudbal je njegova strast od malih nogu i, nakon što je prve korake načinio u lokalnom klubu, prelazi u omladinski pogon Milana. Nakon što je prošao nekoliko omladinskih selekcija Milana za kojeg nikada nije nastupio u nekoj službenoj utakmici, sa 19 godina prešao je u AS Varese.

Tu je i službeno započela njegova profesionalna karijera. U dvije godine koje je proveo u Vareseu odigrao je 64 utakmice u kojima je uspio postići jedan pogodak. U augustu 1991. godine prešao je u US Massese gdje je u jednoj sezoni odigrao 22 utakmice uz jedan gol. Njegove odlične igre u ova dva kluba primijetili su skauti Bologne koji su ga u ljeto 1992. godine doveli u klub koji je u toj sezoni igrao u Serie B. Iako su ga smatrali odličnim pojačanjem za Bolognu, odigrao je tek 21 utakmicu u kojima je postigao jedan pogodak i bio je prodan na kraju sezone.

Kupila ga je Verona. U toj sezoni (1993/1994.) Pessotto je odigrao gotovo sve utakmice i impresionirao je svojim igrama. Postigao je tri gola u 34 utakmice i ubrzo se povećavao interes za njegove usluge od strane nekih klubova iz Serie A.

Na kraju sezone odlazi u Torino gdje će iduće sezone nastupati u najjačem razredu talijanskog fudbala. U toj sezoni Pessotto je impresionirao, odigrao je 32 utakmice i postigao jedan gol i na kraju godine je načinio najvažniji korak u karijeri. Na njegova vrata zakucao je slavni Juventus i Pessotto je nakon samo jedne godine iz Torina prešao u najljuće rivale.

Tada niko nije ni sanjao da će on napraviti takvu karijeru u najvećem talijanskom klubu u kojem će ostati čak 11 sezona. U tih jedanaest godina činio je odbranu Juventusa koja je vrlo vjerovatno u tom periodu bila najjača na svijetu. Pessotto je igrao sa velikim igračima što je on vremenom i sam postao, a u odbrani je u tim godinama sarađivao sa Cirom Ferrarom, Paolom Monterom, Markom Iulianom, Morenom Torricelliem, lilianom Thuramom, Alessandrom Birindelliem, Igorom Tudorom, Gianlucom Zambrottom, Fabiom Cannavarom, Jonathanom Zebinom i Giorgiom Chielliniem.

U svim tim godinama je u svakoj utakmici ginuo za sveti dres, davao je svoj maksimum. Uvijek će biti upamćen po maksimalnoj borbenosti i izdržljivosti, kao i pravom i istinskom pobjedničkom mentalitetu. Bio je primjer za mnoge igrače koji su dolazili u klub, bio je prototip igrača kakvog Juventus treba i koji zaslužuje da bude u našem klubu.

U zadnjih nekoliko godina u Juventusu imao je probleme sa povredama  pa je bio često izvan terena. Oprostio se na kraju sezone 2004/2005. osvojivši Scudetto, jedan od šest Scudetta koje je osvojio u karijeri (1996/1997, 1997/1998, 2001/2002, 2002/2003, 2004/2005, 2005/2006).

Igrao je u četiri finala Lige prvaka koju je osvojio jednom (1996. godine). Iste godine osvojio je i UEFA Superkup Evrope, te Interkontinentalni kup. Jednom je osvojio Kup Italije (1994/1995), četiri puta Superkup Italije (1994/1995, 1996/1997, 2001/2002 i 2002/2003) i Intertoto Kup (1999.)

Što se tiče njegove reprezentativne karijere, za reprezentaciju do 17 godina je nastupao 1987. godine. Skupio je 6 nastupa i postigao jedan gol. Godine 1996. pozvan je prvi put u seniorsku reprezentaciju Italije za koju je odigrao 22 utakmice. Nastupao je na Svjetskom prvenstvu 1998. godine i EURO-u 2000. godine. U polufinalu je postigao jedan od pogodaka kojima je Italija na penale otišla u finale gdje je kasnije izgubila od Francuske zlatnim golom Davida Trezegueta koji je, ironično, postao Pessottov saigrač naredne sezone.

Bit će upamćen po jednom neslavnom događaju kojeg se svi mi nerado  sjećamo. Juna 27. 2006. godine Pessotto je skočio sa četvrtog sprata  zgrade u kojoj su smještene službene klupske prostorije i preživio pad  sa oko 15 metara. Kasnije je priznao da je želio izvršiti samoubistvo  zbog jake depresije u koju je pao zbog toga što je klub bio optužen za  namještanje rezultata. Srećom, pad nema nikakve trajne posljedice za njegovo zdravlje.

Legendarni Pessotto se u klub vratio nedugo zatim u ulozi menadžera, djelovao je između uprave i igrača. Ovog ljeta je dobio novu funkciju - trenutno je zadužen za obavljanje poslova u omladinskom pogonu kluba gdje je prije njega radio i Ciro Ferrara.

Ovo je čovjek čija je karijera impresivna, čije su partije u mnogome pomogle i omogućile našem timu da ostvaruje sjajne rezultate. Njegov doprinos za klub je zaista veliki i zauvijek će biti upamćen. Dobio je jednu zvjezdicu na novom stadionu oko kojeg će se nalaziti 50 zvjezdica sa imenima i prezimenima slavnih igrača koji su nosili sveti dres. Nadamo se da će još mnogo godina biti dio svoga kluba. Na kraju krajeva, kod kuće je najljepše.

Gianluca, volimo te!

(D. Živojević)