Sve je u glavi

Zadnje dvije sezone, iz ove perspektive, izgledaju kao ružan san. Svjež zrak koji je sa sobom donio Antonio Conte tjera Juventus da diše punim plućima, a pogled je, kako nalaže mentalitet kluba, spušten prema dolje.

Čini se kako Juventus, brže nego što je iko mogao očekivati, kida korov koji ga je sputavao zadnjih nekoliko godina, a zlatna krila klupske historije ponovo, neometano, dižu Juventus u nebo.

U trenucima, kada velikan posrne, u trenucima slabosti koji su neminovni, u trenucima kada niknu zrna sumnje, uvijek se sjetim izjave Rudya Tomjanovića, koji je kao trener Houston Rocketsa 1995. godine, uprkos svim sumnjama, pomeo Orlando Magic u NBA Finalu.Tada je legendarni Rudy dao čuvenu izjavu, gdje je rekao: „Čitavim putem su nas pratili skeptici, nevjernici..sada imam nešto da kažem tim skepticima i nevjernicima koji su sumnjali u nas...Nikad ne potcjenjujte srce šampiona!“

Zašto spominjem ovo ? Spominjem zato što to isto, taj isti mentalitet pobjednika, taj isti plamen vidim kod našeg trenera.Antonio Conte ima iskustvo kao igrač, osvojio je sve što je mogao. Bio je dio Juventusa, koji je pisao stranice fudbalske historije, i upravo je to ono što želi prenijeti na svoje igrače. Vidjeli smo u utorak kada je, pa skoro rezervna ekipa Juventusa pomela Romu sa terena, upravo onim srcem šampiona, koje Antonio prenosi na igrače.

Možete vi sumnjati npr. u jednog Giaccherinia, u njegove fudbalske kvalitete, ali psiha je čudo.Glad je čudo.Glad tjera čovjeka da radi stvari za koje je možda mislio da nije u stanju uraditi. Ima jedna zanimljiva priča, koja mi je baš naumpala dok sam ovo pisao.

Godine 1911. Englez Robert Scott i Norvežanin Roald Amundsen otpočeli su trku do Južnog pola. Jedan čovjek je pobijedio, a drugi je u tom pokušaju umro. Oba su imala veliku želju, veliko srce, ali zahvaljujući brižljivom planiranju i besprijekorno sprovedenom planu, samo je jedan uspio u svom naumu. Poenta priče je da su planiranje i sistematsko rješavanje problema ključni za uspjeh.Ništa ne dolazi preko noći.

Zašto pojedinci kritikuju dovođenje Marca Borriella ? Ti isti su kritikovali i dovođenje Andree Barzaglia, koji je unaprijed proglašen starim gvožđem od pišljivih 300 000 €. Partije koje Barza pruža od početka sezone ga po meni čine igračem od 30 miliona €, bez ikakve dvojbe. Želim da kažem da je igračev doprinos, ovisan o okruženju u kojem se nalazi.

Barzagli je bio nesretan u Njemačkoj.Borriello je bio nesretan u Romi. Barzagli se vratio u svoju domovinu, sad je sretan. Poznaje okruženje, poznaje jezik, poznaje saigrače, poznaje mentalitet.Pokušajte sebe staviti u takvu poziciju.Puno je lakše kada je okruženje domaće. Opet ponavljam, sve je to psiha, sve je to u glavi.

Kad smo kod mentaliteta, moram da spomenem da je Martin Caceres bio moja velika želja za januarski prijelazni rok. Univerzalac u odbrani sa srcem lava, koji je koju godinu zreliji, iskusniji i pametniji nego kada je zadnji put obukao naš dres. Siguran sam da će naći svoje mjesto u ovom Juventusu i dati doprinos do kraja šampionata. Takvi igrači su uvijek dobro kotirali ispod Alpa. Neka bude još jedan mali šaraf u strašnoj mašini Antonia Contea, koja gazi sve pred sobom.Ništa više ne tražim od njega.

I da, još nešto..na netu sam naišao na jednu zanimljivu sliku.. navijač Milana, zavaljen u fotelji sa crveno-crnim šalom oko vrata.. ako bih morao da opišem šta vidim na toj slici, ili da joj možda dam neko ime, da je označim…hemijskom bih ispod nje napisao: “Čekajući Juventusov poraz, od mene ostadoše samo kost i koža”.

Forza Juve!

(Mirza Neradin-Grande Alex10)