Bianconero sedmice: Igor Tudor

Ovog puta smo se odlučili za jednog fudbalera koji je u svojih devet godina provedenih u našem klubu uradio mnogo sjajnih stvari i koji je u svakoj utakmici davao sve od sebe za sveti dres te bio ljubimac navijača. Riječ je o Igoru Tudoru...

Igor Tudor je rođen 16. aprila 1978. godine u Splitu. Fudbal je počeo trenirati još kao mali i prošao je sve omladinske selekcije splitskog Hajduka za koji je debitovao sa 17 godina, dakle 1995. godine.

Odmah se vidjelo da je riječ o jednom velikom talentu. Posjedovao je zavidnu tehniku i kontrolu lopte za jednog defanzivca. Ubrzo se nametnuo treneru Hajduka i već pri kraju prve sezone je imao gotovo zagarantovano mjesto u prvoj ekipi sa tek 17 godina. U idućim sezonama stasa u jednog sjajnog stopera, mogao je igrati i kao zadnji vezni, a sve tu to primijetili skauti našeg kluba te ga kasnije doveli u Juventus. U Hajduku je proveo četiri sezone te u 58 nastupa u okviru Hrvatske lige je zabio 5 pogodaka.

Transfer u Juventus je iznosio oko 4 miliona eura i bio je najvredniji u historiji Hajduka do tada. Kasnije ga je pretekla samo prodaja Nike Kranjčara.

Tudor se nakon početnih poteškoća glede privikavanja na talijanski fudbal brzo navikao i u idućim godinama je bio dio odbrane koja je tada bila možda i najjača na svijetu. Tudor je u odbrani igrao sa igračima poput Montera, Iuliana, Pessotta, thurama, Birindellia i zambrotte a kasnije i sa Chielliniem, Zebinom i Cannavarom. Uživao je veliko povjerenje velikog Marcella Lippia. Ubrzo je, također, postao ljubimac navijača radi svoje borbenosti i predstavljao je jednu jako važnu kariku u lancu Juventusa tako pomažući ekipi da osvoji mnoge trofeje. Odigrao je preko 150 utakmica za Juventus (110 u Serie A) i postigao je 15 golova što je odličan bilans za jednog stopera, a mnogi od njegovih golova su dolazili u vrlo važnim trenucima. U timu je bio osam sezona, a onda je poslan na posudbu u Sienu.

Međutim, zadesila ga je misteriozna ozljeda gležnja uzrokovana bakterijskom infekcijom zbog koje će pauzirati čitavu sezonu. Posjetio je niz svjetskih stručnjaka, te se nakon više od godinu dana uspio donekle oporaviti. Krajem juna potpisuje ugovor sa Hajdukom nakon raskida sa Juventusom na 1 godinu uz opciju produženja na još jednu, no, na debi čeka do kraja oktobra kada nastupa protiv Zadra.

Nakon par utakmica se opet ozlijeđuje i tako većinu sezone provodi na rehabilitaciji, uz samo 8 nastupa u Hajdukovom dresu. Naredne sezone ostaje u Splitu, u iščekivanju potpunog oporavka nakon kojeg je trebao postati bitan dio ekipe Gorana Vučevića. Ipak, 23. jula 2008., zbog neprekidnih bolova u gležnju službeno obznanjuje prekid bogate igračke karijere.

Za A reprezentaciju Hrvatske je igrao od 1997. do 2006. godine, a prethodno je skupio po nekoliko nastupa u mlađim reprezentativnim selekcijama. Debitovao je u meču protiv Ukrajine u novembru 1997. godine. Igrao je na SP-u 1998. godine, a Hrvatska se nije uspjela plasirati na EURO 2000. godine gdje je u kvalifikacijama igrao u svim utakmicama. Radi povrede je propustio Svjetsko prvenstvo 2002. godine, ali je onda nastupio na SP-u u Njemačkoj četiri godine poslije. U međuvremenu je igrao na EURO-u 2004. godine. Za reprezentaciju je postigao 3 pogotka.

Sigurno je da je Tudor jedan od igrača koji su dali veliki doprinos našem klubu krajem devedesetih godina prošlog i prvih godina ovog milenijuma. I sigurno je da navijači znaju to da cijene. Tudor će zauvijek uživati poseban respekt i zahvalnost od svih Bianconera.

(D. Živojević)