Tko upravlja Juventusom?

12.11.2015 - 21:00

Jedan od najvažnijih temelja uspjeha svih klubova, kako se mnogo puta i pokazalo tijekom povijesti, je jaka uprava i managementska sposobnost. I pored neospornih uspjeha u skorijoj povijesti, jedan od razloga trenutnog posrtanja Juventusa svakako se može tražiti na višem nivou od samog terena i onome tko na njemu rukovodi i igra. Da budemo odmah jasni, tko danas upravlja velikanom iz Torina?

ANDREA AGNELLI

Predsjednik bianconera čini se da je danas više rastrzan tračevima i pričama o privatnome životu, mogućnosti da stane na čelo Ferrarija nego li što je okupljen dešavanjima oko Juventusa. Dokaz tome i kolateralna šteta privatnih sfera odnosa Agnellija je i bjekstvo bivšega direktora marketinga Francesca Calva u Barcelonu. Iako je neposredno nakon finala u Berlinu izjavljivao da je siguran da će Juventus i dogodine igrati u finalu Lige prvaka, čini se da danas Agnelli daje izjave koje u fokusu prije svega imaju ekonomsku stranu upravljanja klubom a ne sportsku. Njegova emotivna odsutnost i nedostatak entuzijazma, faktor koji je prije bio spona između različitih skupina i interesnih zona oko Juventusa, čini se da ima vrlo negativan utjecaj na dešavanja u i oko kluba.

GIUSEPPE MAROTTA

Čovjek od povjerenja Agnellija je u posljednjim mjesecima izgubio kompas. Prije svega je zabrljao situaciju u prelaznom roku, pogotovo u zadnjim danima mercata, da bi potom dao niz izjava koje su jasno pokazale da još nije ovladao upravljanjem jednog velikoga kluba kakav je Juventus. Prvo je javno kazivao da je Juventus zainteresiran za ovog ili onog igrača, govorio da će dovoditi samo one koji su top klasa a ne zakrpe, da bi potom doveo Hernanesa i svojim izjavama da se ne radi o vrhunskom igraču, kao i onom da je doveden da bi se učinila šteta Interu (nikome nije jasno kako), omalovažio igrača i sam sebi skočio u usta. Svako toliko je bolje biti nejasan i slagati navijače nego im i na najljepši mogući način servirati tešku istinu. Na kraju je sve začinio izjavom kako su možda neke pobjede Juventusa prethodnih sezona došle radi nedostatka adekvatnih rivala a kao dokaz za to naveo ovogodišnju Seriju A.

Možda bi mu predsjednik Agnelli trebao pojasniti neke stvari, naravno pod uvjetom da se trgne iz mladalačkih nagona koji su ga obuzeli u posljednje vrijeme i o kojima smo već nešto rekli u pasusu posvećenom njemu.

FABIO PARATICI

Nema iskustvo a ni karizmu da preuzme sam u svoje ruke upravljanje Juventusom i trenutnom situacijom, no to i nije njegov posao. Ipak, prava je šteta što mu se ne daje više prostora jer je sigurno osoba koje posjeduje najbolje poznavanje nogometa, u čisto tehničkom smislu, u trenutnoj upravi Juventusa. Da li je u pitanju samo problem vidljivosti njegovoga rada ili i nešto drugo?

PAVEL NEDVED

Njegovo prisustvo u loži Juventus Arene, scene slavlja ili očajanja zbog onoga što se dešava na terenu, predstavljaju melem za srce i dušu svakog navijača Juventusa, koji su ga ludo zavoljeli još dok je bio igrač. To ga ipak ne čini sposobnim da preuzme glavni riječ kada je u pitanju rukovođenje klubom. Nije precizno jasno ni koja su njegova tačna zaduženja. Da li ima potrebne ovlasti da preuzme određenu odgovornost ili je samo figura postavljena kako bi se pridobili navijači? Teško je dati pravi odgovor na to pitanje.

JOHN & LAPO ELKANN

Prvi je vjerojatno najsposobniji čovjek iz Managerskog ugla gledanja ali i onaj koji vidi Juventus više kao teg nego li nešto drugo. Zna da njegov Holding ne može bez Stare Dame ali isto tako zna da on nije najprofitniji dio Holdinga. Zato bi bio najsretniji kada bi u nogometnoj grani kompanije netko drugi uspješno rado posao bez da ga zamara stvarima oko kluba. Pored toga, čini se da o nogometu ne zna puno, ili ako zna onda se radi o početničkom nivou. Da ne govorimo o čudnim dešavanjima koja su obilježila njegovo dolazak u Juventus, spletkama i igrama moći koje su se dešavale u proljeće 2006. i vrlo sporan stav u vezi s pravnom zaštitom tijekom Calciopolija. U to vrijeme Juventusom je rukovodio slavni duo Moggi i prije svega Giraudo, koji su upravljanje klubom doveli do savršenstva i postavili temelje i za mnoge kasnije uspjehe i postignuća (npr. izgradnju Juventus Arene). Ipak radilo se o lukavim tipovima i iskusnim liscima, koji su unutar kluba preuzeli previše moći i nije bilo lagodno imati ih u svojoj okolici. I tako…znamo kakav je epilog bio svemu tome.
Lapo je, s druge strane, možda onaj koji najviše voli Juventus od svih nasljednika Agnellija ali je i vrlo kontroverzna ličnost, koja što je manje formalno upletena u upravljanje klubom – to bolje. Ako ćemo biti iskreni, nije najreprezentativnija osoba da predstavlja klub povijesti kakva je Juventusova.

Manje pažljiv navijači bi mogao reći da sve prethodno rečeno nema neke velike veze s nogometom na terenu. Njemu su važne čudesne odbrane Buffona, spektakularni golovi Pogbe ili majstorije Dybale. Ako bi se samo ograničili na utakmice srijedom u Ligi prvaka i nedjeljom u Seriji A, mogli bi se složiti s prosječnim navijačem. Ali ako hoćemo da napravimo dublju analizu stvarnoga stanja, ne možemo se ograničiti samo time a da ne uzmemo u obzir gore napisano jer se trofeji osvajaju i djelovanjem na ono što se ne dešava samo na terenu. Stabilna uprava kluba u kojoj ne vlada konfuzija niti nastaje praznina moći radi odsustva predsjednika zaokupljenog privatnim životom, koja se ne da obuzeti panikom samo zato što se ne uspije dovesti nekog mladog talenta kao što je Draxler, sastavni je dio uspjeha bilo kojeg kluba.

Izvor: www.fantagazzetta.com