Najgora pojačanja u zadnjih 20 godina

25.12.2014 - 18:00
Goal.com je izabrao najgora pojačanja bianconera u posljednjih 20 godina:
Attilio Lombardo bio je jedan od najboljih krilnih igrača Serie A. Doveden je u Juve u ljeto 1995. godine, no nakon ozljede u prijateljskoj utakmici protiv Borussije Dortmund, više nije ponovio staru formu.

Alen Bokšić bio je snažan napadač sa jednim “malim” nedostatkom – nije zabijao previše golova. Zabio je samo tri gola u sezoni 1996-97. To nije bilo dostatno da ušutka svoje kritičare.

Thierry Henry pridružio se staroj dami kad je imao 22 godine, a došao je iz Monaca. No u tom razdoblju nije uspio uvjeriti Carla Ancelottija da je riječ o velikom potencijalu. Klub je napustio nakon samo šest mjeseci, a potom je postao legenda u Arsenalu.

Juan Esnaider dobio je nemogući zadatak – zamijeniti Alessandra Del Piera. Rezultat? Katastrofa. Odigrao je 16 utakmica i zabio – niti jedan gol!

Edwin van der Sar nije “duplirao” formu u kojoj je bio dok je branio za Ajax, kad je bio jedan od najboljih svjetskih vratara. Dosta je griješio u sljedeće dvije sezone, pa je napustio klub, a na njegovo je mjesto stigao Gianluigi Buffon.

Sunday Oliseh otišao je u Ajax i Köln gdje je napravio solidne karijere, no u Juventusu baš nije ostvario statistike kao u navedenim klubovima. U osam utakmica – nula golova.

Mnogo je rečeno o transferu Athirsona u Juventus, ali talentirani nogometaš na kraju nije ispunio velika očekivanja. Upisao je tek pet nastupa.

Nakon tri impresivne sezone u Laziju, Marcelo Salas stigao je u Juventus i dosta se očekivalo od Čileanca. Imao je alibi u ozljedama, ali na kraju je imao samo dva gola u 19 nastupa.

Jean-Alain Boumsong doveden je u eri Didiera Deschampsa, no ubrzo se pokazalo da on se nije u stanju nositi sa “zadacima” u Juveu.

Juventus je potrošio 10 milijuna eura na transfer Jorgea Andradea iako je bio dosta sklon ozljedama. Na kraju su požalili na tu odluku, jer je taj igrač ubrzo zaključio karijeru zbog ozljede koljena.

Christian Poulsen od svog dolaska u Torinio nije baš najbolje “legao” navijačima Juventusa i na kraju se veznjak i nije previše niti zadržao u klubu.

Juventus je potrošio 23 milijuna eura za Amaurija i u prvoj sezoni nije bio loš. No nakon toga igrao je očajno, sve do trenutka napuštanja kluba u 2011. godini.

Pobijedili su Juventus u utrci za Felipeo Melom, no situacija je iz loše prerasla u očajnu i ubrzoe je taj igrač postao simbol “lošeg Juvea”.

Diego Ribas bio je predodređen da postane jedan od ključnih Juventusovih igrača od kad je doveden 2009. godine. No utopio se u prosječnost, pa i ispod nje, nikad nije opravdao visoki transfer od 25 milijuna eura.

Fabio Grosso stigao je u ljeto 2009. godine iz Lyona, samo tri godine nakon impresivnog SP-a 2006. godine. No nikad nije ponovio ta izdanja u dresu Juventusa.

Miloš Krasić imao je impresivan startu u Juventusu i čak su ga uspoređivali sa Pavelom Nedvedom. No nakon tih usporedbi postao je iznimno loš i ubrzo, nakon što je u klub stigao Conte, ispao je iz konkurencije.

Luca Toni stigao je u Juve iz Genoe 2011. godine, no nije impresionirao kod novog poslodavca. No ostat će u povijesti jer je zabio prvi gol na novom stadionu.

Conte je od starta pokušavao zaustaviti transfer Eljera Elie u Juve, no na kraju je ipak doveden ali samo za – četiri utakmice.

Nicklas Bendtner bio je tipičan primjer kupnje “pet do 12”. Nikako je opravdao očekivanja u Torinu, odigrao je samo devet utakmica.

Nicolas Anelka vratio se iz Kine u Juve u siječnju 2013. godine, no Francuz gotovo da i nije napuštao klupu.