Juventusovo europsko sazrijevanje

24.03.2015 - 21:25

Impresivna koreografija viđena je na Westfalenu ponovo. Kao i uvijek, zapanjujući prizori lede krv u žilama i običnim gledateljima pred TV ekranima, a kako li je tek gostujućim igračima koji moraju uživo svjedočiti paklenoj atmosferi, teško je opisati. Borussia pod Kloppom prethodnih sezona nije poželjan rival na terenu, pogotovo ne pred 80 tisuća fanatika u žutom grotlu. Tu je aktualni prvak Europe iz Madrida prije manje od godinu dana proživljavao traume stepenicu prije finala i samo veliki promašaji Armenca Mikhtaryana pomogli su da Real izbori lisabonsko finale.

Etiketa moralnog pobjednika utkana je na žuti dres kao utjeha Kloppovim trupama. Javno mnijenje držalo je stav koji smatra da su Lewandowski i društvo zaslužili eliminirati Ancelottijeve pokisle izabranike. Real se kroz tragično izdanje vinuo korak do zlatne medalje koju je do posljednjih sekundi u rukama držao gradski rival predvođen Diegom Simeoneom, a onda se ukazao Sergio Ramos. Tipična igra sudbine, ne pobjeđuje uvijek bolji. Gorak osjećaj prožimao je Simeonea, kao i kolegu Kloppa. Ancelotti se slika sa peharom, njih dvojica ostaju praznih ruku smatrajući da zaslužuju tron ispred njega.

Potpuni krah Borussije

Praznih ruku ponovo je u srijedu navečer ostao Jurgen Klopp. Najblaže rečeno. Nije imao što ni izgubiti jer njegovi igrači nisu bili dostojni igranja u osmini finala Lige prvaka. Sva lepršavost, mašta i nogometna raskoš napustila je Westfalen, Borussia je i službeno dotakla dno.

Potvrdu je ispisao talijanski prvak Juventus lijepim rukopisom Maxa Allegrija. Čast da udari pečat pripala je Carlitosu Tevezu, najboljem igraču Stare dame i talijanskog prvenstva. Bomba koju je lansirao u mrežu Romana Weindefellera anulirala je poklon Giorgia Chiellinija iz prvog meča koji je Borussiji pružio nadu za uskrsnuće. Od treće minute igrala se Juventusova utakmica jer pri ukupnom skoru od 1-3 bezidejna žuta eskadrila morala je loviti nemoguće – tri pogotka, a da ne prime niti jedan. Sudbina, razni spletovi okolnosti i neke promašene odluke doveli su ih milimetar do sante leda, sudar je bio neminovan. Kapetan Klopp proveo se jednako kao i Edward J. Smith.

Tri su glavna razloga uzrokovala šetnju Juventusa Westfalenom: Kloppove nelogičnosti u postavci igre, obrambena mirnoća i kvaliteta torinskog tima te čovjek odluke – Apache Tevez.

Kloppove nelogičnosti i obrambena kompaktnost Juventusa

Sama početna postavka domaćeg trenera izgledala je iznenađujuće. Izostankom Pisczeka on se odlučio postaviti Grka Sokratisa na poziciju desnog beka čime je automatski izgubio probojnost i kombinatoriku po desnoj strani. Trio ofenzivnih veznih činili su Mikhtaryan, Kampl i Reus postavljeni vrlo usko gdje su Armenac i Slovenac igrali „lažna krila“ zabadajući se u središnjicu terena gdje prolaska nije bilo, pogotovo nakon prisilne promjene formacije Juventusa iz 4-3-1-2 u 3-5-2 čime su gosti dobili dodatnog centralnog braniča.

Neupotrebljivost ofenzivnog trolista Dortmunda – Reus, Kampl i Mikhtaryan posve su zatvoreni

Samim time došlo je do gubljenja Marca Reusa i napadača Aubameyanga koji se nisu pošteno sastali sa loptom. Postavljeni centralno, nisu imali vremena ni prostora pokušati napraviti nešto konkretno.

Trojac Chiellini – Bonucci – Barzagli uz stalnu pomoć Marchisija, Vidala i Pereyre posve su betonirali centralni dio terena gdje je obrana gostiju taborila na 18-22m od Buffona. Jedine solucije Borussia je imala slanjem lopti na bok, ali na boku su se nalazili neupotrebljivi Sokratis i nedorečeni Schmelzer koji je utakmicu završio nakon prvog poluvremena. Ovakva zamisao Kloppa bila je promašaj u kompletu budući da su žuti prvi udarac u okvir gola gostujućeg kapetana uputili tek u 60. (?!) minuti.

Izlazak Paula Pogbe natjerao je Maxa Allegrija na promjenu formacije u 3-5-2 zbog nedostatka veznih opcija, dok je rani zgoditak Teveza pružio Juventusu komfornu situaciju u kojoj se posve može posvetiti čuvanju rezultata. Tih 3-5-2 može se preformulirati u 5-3-2 jer tako je i izgledalo u brojnim situacijama. Taktička pripremljenost Bianconera na protivnika djeluje upečatljivo, točno se znalo što koji igrač i kada mora činiti.

Defenziva Juventusa – deset igrača iza lopte

Zid ispred Buffona dovodio je na rub očaja ionako potresenu Borussiju, Juventusu pripadaju zasluge za posve patetičan izgled doprvaka Njemačke. Kvalitetno postavljena obrana uz ubojitu kontru viđenu u Torinu glavni su razlozi ugrubo zašto je Juve ispao dominantan.

Fuerte Apache

Kad imate neprobojnu utvrdu, potreban vam je i top kojim možete bombardirati sve oko sebe. Juventusovo najjače oružje u nanošenju štete protivniku je Carlos Tevez. Desetka je jedan od najboljih poslova Beppea Marotte (SD kluba), doveden za cca. 13mil€ iz Manchester Citya i od svog dolaska unosi fundamentalan značaj u redove vladara Apenina. Njegovi pogoci uglavnom presuđuju i to je opće poznata činjenica, međutim, njegov doprinos timu od presudnog je značaja. Kad se Marchisio posve podredi defenzivi kao u srijedu navečer, uz već upisani izostanak Pirla, Tevez se promeće u idejnog vođu Allegrijevog tima i operira između veznog reda i napada. Radijusom kretanja narušava obrambeni koncept rivala, uvijek je blizu centra zbivanja i konstantna je opasnost za protivničke braniče. Ukoliko ga se pusti i ne faulira dalje od opasne zone, velika je šansa da će stvoriti nered.

Prva asistencija za Moratu – promašaj Španjolca

Tako smo mogli vidjeti nekoliko fantastičnih prodora i driblinga Apachea, namjestio je Morati dvije stopostotne šanse od čega je Španjolac jednu uspješno realizirao za konačnu potvrdu prolaska u četvrtfinale. Treći je zabio sam i tako uvjerljivo pobrao epitet igrača utakmice.

Povratak Catenaccia?

Ovim pobjedama nad Dortmundom Juventus je pokazao određeno mentalno sazrijevanje i korak naprijed po pitanju europskih nastupa. Primjetno je kako uživaju u situacijama koje ne iziskuju potpunu kontrolu posjeda i dodatnu imaginaciju kojom bi trebali rušiti inferiornije protivnike. Primjeri su svježi u Galatasarayu, Olympiakosu i Benfici. U situaciji kad nasuprot njih stoji momčad koja ima napadačku intenciju i fluidan način igre, oni se začahure starim talijanskim zanatom – catenacciom. I projure kao brzi vlak tračnicama Signal Idune Parka, stadiona kojeg su i jače ekipe od Bianconera napuštale ponižene. Nije prvi puta da se u Torinu slave pobjede na račun čvrste obrane. Celtic (0-3), Šahtjor (0-1) i Chelsea (3-0) ostaju upamćene po vrhunskoj obrambenoj izvedbi Juventusa u kojoj disciplinirano sudjeluje svih jedanaest igrača. To je obris ozbiljne ekipe čija je dominacija u Serie A postala standard, njihovi apetiti rastu i gladno žele novu europsku potvrdu. Pragmatični Monaco stiže u Torino 14. travnja, Monaco koji teži isključivo obrambenom stilu igre, Monaco koji igra znatno različit nogomet od Borussije Dortmund. Dobar ili loš ždrijeb za Staru damu?

(D.L.)