Cesare Zaccone, ili ti odustajanje od prave zaštite Juventusa

01.06.2015 - 23:17
Serija B je prihvatljiva kazna!“ To su riječi koje je advokat Juventusa 2006. Cesare Zaccone, određen od strane Johna Elkanna, izgovorio pred sudijom i zapečatio sudbinu torinskog kluba. Sam sudija je bio u čudu pa je zbunjeno rekao: “Nemojte pričati o prihvatljivosti jer ispada kao da se nagađamo na pijaci“. Bio je to 5. VI 2006.

Šta je navelo da jednu takvu samoubilačku pravnu strategiju advokata Zacconea nije poznato. Svakako se nije radilo o nekom bezveznom advokatu već o jednom od najpoznatijih imena Torina kada je riječ o pravnoj struci. Već se odavno proslavio u nekim poznatim slučajevima gdje je“vadio“ svoje klijente iz vrlo nezgodnih situacija.

Možda ovoga puta nije imao vremena da pročita sav materijal? Radilo se o 7500 stranica koje je trebalo pročitati u 5 dana (dok je advokatima Moggija trebalo skoro 5 godina kako bi ih analizirali). Ne, po njegovim riječima sve ih je detaljno pročitao: “Bilo je teško ali smo uspjeli iako u veoma kratkom periodu. Sulud posao ali već imam dovoljno iskustva“ i čak je na Skupštini akcionara 2007. izjavio sljedeće: “Dokumenti su jasna, povrijeđena su pravila nogometa, konkretno 4 nereguliranosti u 4 utakmice. Činjenično stanje u našem slučaju je bilo dramatično. Zasluživali smo Seriju C. Dopustili smo si da zatražimo Seriju B bez oduzimanja bodova kao kaznu jer nam je, s obzirom na fakte, to bila dobra kazna. “

Ovo je jedan dramatičan i uznemiravajući flashback koji nam se često vraća u sjećanje u ovim mjesecima, dok čekamo motivaciju odluka Kasacionog suda koji će definitivno zatvoriti krivični postupak podjednako skandalozan koliko i onaj sportski, i koji će predsjedniku Agnelliju dati mogućnost da ispali hitac koji se ispaljuje samo jednom, tj. zahtjev da se ponište odluke sportskih organa Nogometne federacije Italije koje su osudile Juventus na Seriju B i oduzimanje dva scudetta. Prevelika kazna koja je donesena kršeći principe jednakog postupanja prema svima, prouzročena prije svega nekompletnošću istraga iz 2006. i obogaljena dokaznim materijalom koji se tiče drugih klubova, prije svega Intera. Ta istraga nije dovela do otkrivanja istine koja bi odgovarala realnosti koja je tada postojala a koju je sportska pravda priznala 2011, tek kada su nastupili rokovi za zastarjelost procesa.

Sada, kada znamo kako su se stvari zaista odvijale, kada je marljivi rad advokatskog tima Luciana Moggija ogolio Farsu iz 2006, kada smo vidjeli da se radilo o jednoj velikoj prevari, s ocima prevare koju su se nalazili tu i tamo, od Torina, preko Milana, do Rima, s različitim interesima koji su imaju jednu zajedničku crtu – istu metu: istjerati van svijeta nogometa jednu kompetentnu i uspješnu upravu Juventusa, bez premca u ono vrijeme.

I postalo je svima jasno da se postupak Zacconea ne može podvesti pod profesionalnu. Naprotiv, kao i uvijek, spremno je ispunio zadatak koji mu je dao klijent, tj. uprava Juventusa, koju je tada predstavljao John Elkann, koji je već 2004. otpočeo pregovore s Jean-Claude Blancom kako bi isti zamijenio slavni trio Moggi – Giraudo – Bettega. 7. V 2006 javno se odrekao čelnika Juventusa: “Događaji oko Juventusa ne ostavljaju nas ravnodušnim ali postoje nadležna mjesta gdje se te stvari rješavaju.“ Time je klub odustao od prava na odbranu svojih managera, a time, kako se kasnije pokazalo, i samog kluba.

Da je to bila instrukcija koju je dobio priznao je i sam advokat Cesare Zaccone kada je, 17. VII 2006, izjavio za “La Stampu“ :“Navijači mogu da misle i kažu šta hoće, ja sam odgovoran samo svojim klijentima, koji su u potpunosti zadovoljni mojim poslom.“ I kao šlag na torti: “Predsjednik suda i ostale sudije su radili veoma dobro, s velikim znanjem i smirenošću. Njihove odluke su dobro argumentirane, skoro pa perfektne. Mislim da nikada neće moći da budu pobijene bilo kakvom žalbom. Ali, ako nam sudije ostave kaznu izbacivanja u Seriju B a ukinu kaznu od oduzimanja 30 bodova za sljedeću sezonu, možemo reći da smo dostigli pravdu“. Krug je zaokružen odustajanjem od žalbe Administrativnom sudu, jedinom koji je mogao donijeti stopirati farsu u režiji Sportskog suda Nogometne federacije Italije.

Svakako, imao je Zaccone svojih sljedbenika koji su mu zahvaljivali što nije Juventus i gore prošao a neki su ga proglašavali i istinskim spasiocem Juventusa.

S vremenom se pokazalo da nije bio spasioc već dželat Juventusa, svakako vjeran izvršioc želja svoga klijenta, koji je dobio pozamašu sumu od 507.000,00 eura za pravno zastupanje Juventusa.

Sada je na leđima i savjesti Andree Agnellija zadatak da se pravno raščisti ono što se dešavalo 2006. i vrati dostojanstvo Juventusu. Neophodno je istjerati istinu na vidjelo, ne prihvatiti pseudo istinu koju nam protivnici Juventusa serviraju, po kojoj su svi bili  krivi ali je neko igrom slučaja izbjegao pravdu jer je nastupila zastarjelost. Ono što je potrebno kako bi se oborile odluke sportske pravde 2006. već je obezbijedio advokatski tim Luciana Moggija, kojeg je tada Zacone definirao kao običnog mešetara i trgovca nogometašima.

“Istina je samo ta da se Juventus nije htio braniti kako bi se otarasili starog rukovodstva. Javni tužilac je tada rekao da, sviđalo nam se to ili ne, ne postoje telefonski razgovori čelnika drugih ekipa a mi smo dokazali ne samo da postoji milijun istih već su neke vrlo “delikatne“, kao što su one od čelnika Intera Facchettija ili Milana Meanija“ (Luciano Moggi, 31. I 2011.)

“Šteta je samo da nezaboravne godine mog upravljanja Juventusom nisu bile branjene od novih čelnika Juventusa. Advokat Zaccone je pročitao sve u 4 dana i odlučio da nema potrebe da se Juventus brani. Od 2006. do danas samo sam ja branio Juventus i nemam strah da stane pred bilo kim. Rođen sam kao juventino i takav ću i umrijeti“ (Luciano Moggi, 2. XI 2011.)

Carmen Vanetti, Libero Quitidiano, Svibanj/ Maj 2015.