Ale i život za 10

08.11.2014 - 17:37

Alessandro Del Piero i 40 godina života. Uspomene, emocije, snovi, šampion poput Michaela Jordana… u intervjuu sa 40 pitanja Gazzete dello Sport.

1. Ale, kaži iskreno: Kao dječak si zamišljao 40-godišnjaka starom osobom. Šta sad misliš?
– Pogrešno je smatrati 40-godišnjaka baš starom osobom. Ali normalno je misliti o njemu kao… jako zrelom osobom.

2. Kada si primjetio da vrijeme brzo prolazi?
– Ne patim od nostalgije i uživam u svakom danu svog života. Ali postoji trenutaka kad odeš na spavanje i shvatiš da je jedna era završena, ne samo dan. Kao kad je umro moj otac. I kada sam ja postao otac.”

3. U svojoj djeci vidiš Alea dječaka, iako su se vremena mnogo promjenila?
– Da, vremena su se promjenila ali često se vidim u njima. Proživljavaju život potpuno drugačiji od mog, ali u mali stvarima, onim stvarnim i jednostavnim, mnogo smo slični.

4. Da si danas dijete, da li bi provodio dane šutajući penale ili držeći iPad i joystick?
– Vjerovatno bi zamjenio igračke Ipadom i playstationom ali se nikad ne bi odrekao lopte, nikad. Čak i danas, dajte djetetu loptu među noge i vidjećete da se ništa nije promjenilo.

5. Koja je tvoja prva uspomena iz života?
– To bi bila moja prva fotografija sa loptom, sjećanje koje se rekonstruiše na samom pogledu na slici.

6. Šta bi danas rekao tvoj otac?
– Ne bi morao ništa i razumjeli bi se, njegovim primjerom. Kako je uvijek radio.

7. Na tvoj 40. rođendan – tvoje prve misli bi bile?
– Na moju djecu i Sonju. Nedostaju mi.

8. Šta bježi onima koji te prate i koji bi voljeli proživjeti tvojih 40 godina?
– Slike o nekoj ličnosti često dolaze posredno i često nije lako izraziti suštinu. S vremenom sam naučio živjeti sa tim i vjerujem da sam uvijek ostavio utisak poštenja i vjernoti. Društveni mediji se moraju oprezno koristiti, ali kad ih pravilno koristite mogu biti od velike koristi.

9. Sledećih 40 godina će biti drugačije, šta se neće promjeniti za tebe?
– Moji korijeni, obrazovanje, što sam naučio od roditelja. Roditelji su me naučili mnogim stvarima, koje nikad neću zaboraviti.

10. Slavi na drugoj strani svijeta, ali za njega druga strana svijeta ne postoji.
– Poslednjih godina sam se vezao za veliku strast za mojim poslom sa voljom da upoznam nove stvari i živim ih u potpunosti. To mi omogućava da se osjećam kao kod kuće čak i na drugoj strani svijeta.

11. Da li je fudbal povod za put oko svijeta ili želja za upoznavanjem svijeta na terenu u 40-tim godinama?
– Prekretnica je bila da razdvojim dva koncepta ‘fudbalski igrač’ od ‘Juventusov igrač’. Nisam ni želio da oživim nevjerovatno, jedinstveno i neponovljivo iskustvo koje sam imao u Torinu. Kada sam prvo izabrao Sidnej a zatim Deli, započeo sam novi put i na terenu i van njega.

12. U kojem gradu bi volio proslaviti rođendan?
– Grad nije bitan, već s kim ga proslavim.

13. Šta bi volio sam sebi pokloniti za rođendan?
– Nadam se fin gol.

14. Četiri tvita koja opisuju tvoje 4 decenije života?
– Od 1-10 god: Mama, tata, Stefano i lopta: djetinjstvo koje bi svima poželio
– od 11-20 god: San Vendemiano-Padova, Padova-Torino, trčanje za loptom, ispunjenje sna
– od 21-30 god: svijet u crno-bijelom: igrač Juventusa, kapiten Juventusa
– od 31-40 god: najbolje godine, šampion svijeta i iznad svega muž i otac

15. U kojoj godini bi volio živjeti?
– U 2006.: Zbog Svjetskog prvenstva, ali ne samo zbog toga..

16. Zbog čega još?
– Jer sam bio sa Juventusom u Serie B. Bio bi sa njim bez obzira gdje igrali. I ništa ne bi promjenio, jer pokazali smo ko smo i kako smo se digli.

17. Koji šampion si želio postati?
– Michael Jordan.

18. Da li još uvijek imaš san?
– Da, nadam se da nikad neću prestati sanjati, ili bi se osjećao starim.

19. Igrajmo se malo sa brojem 40. Ali Baba i 40 razbojnika: da li su ti ikad smetale aluzije o Juveu?
– Ja znam šta smo osvojili i kako smo osvojili. Od prvog do poslednjeg trofeja, od prvog do poslednjeg boda.

20. Velike poplave su trajale 40 dana i 40 noći, koja je tvoja najveća poplava – mračni period kojem se nije vidio kraj?
– Kad spomeneš poplave ne mogu da ne pomislim na Peruđu (smijeh)… ozbiljno sad, rekao bih oporavak od povrede. Pripremao sam se za drugi period svoje karijere. Koji je možda bio bolji od prvog.

21. U licu broj 40 predstavlja dosadu. Jedna dosadna utakmica Serie A?
– Iskreno ne. Nikad se ne dosadim fudbalom i sportom. Međutim, sva ova negativna atmosfera oko Serie A i na mene malo utiče.

22. Da li ti ikad bude dosadno na treningu?
– Da, ponekad, ali onda moja želja uvijek prevagne, kako bi napredovao na terenu.

23. U rimskim brojevima 40 je XL, velika veličina, tvoj Juve je u Evropi bio XXL, kao što su sad Real i Bayern. Juve je sada u Ligi Prvaka maksimalno M. Kada će se povećati veličina?
– Teško je dati prognozu. Često je činjenica koja bježi izgledima. Daću vam dva primjera: u sezoni 1993/94, mojoj prvoj u Juveu. Ispali smo od Cagliarija u Kupu Uefa sa mnogo zvižduka. Sledeće godine smo došli do finala a zatim smo osvojili Ligu Prvaka, da dodam: prije dvije godine ko bi zamislio Atletico u finalu? Ukratko, nema svrhe žaliti već trudom vratiti se na pobjedničke staze.

24. Od gola protiv Fiorentine ima 20 godina. Još se priča o tome. Gest izuzetnosti u karijeri golova Del Piera?
– Ne znam da li je najljepši ali sigurno nije najvažniji, ali naučio sam da ono što je najvažnije, šta ostaje u sjećanju ljudi i možda će upravo taj gol i gol protiv BVB ostati popularni.

25. Ima li još prostora za avanture kao igrač poslije Indije?
– Stvarno ne bih znao odgovoriti.

26. Kakav je osjećaj bio sastati se ponovo sa Trezegeom na terenu?
– Sjajan. Proveli smo skoro 10 godina zajedno u napadu. David mi je bio sjajan saigrač.

27. Izaberi najbolji tim iz svojih 40 godina. 10 igrača i Del Piero.
– To je teško, nemoguće. Igrao sam sa i protiv sjajnih igrača, s nekima mnogo toga osvojio. U stvarnosti. Ali u snovima… sanjao sam ne samo kao djete, da igram sa Platinijem i Maradonom. Zbog kojih bi dao i desetku!

28. Budućnost se bliži: razmišljaš li?
– Da, često, jer se moja igračka karijera bliži kraju. Budućnost gradim sa svakim danom, iskustvom za iskustvom. Teško je objasniti: ne znam još šta ću raditi ali radim na tome.

29. Koja je najbolja stvar koja ti se desila van terena?
– Tobias, Dorotea i Sasha. (djeca)

30. Kako još uvijek nema tvoje autobiografije u knjižari?
– Nisam želio da donosim neke ‘definitivne’ doživljaje. Svidja mi se ideja ali prvo moram završiti rutu, u mom slučaju bar karijeru kao igrač.

31. Omiljena pjesma?
– Te stvari su mi uvijek izazov. Kad bih morao izabrati rekao bi: U2 – One

32. Omiljeni film?
– To je tek preteško. Poslednji koji sam gledao je ‘Sedam godina u Tibetu’.

33. Najbolja utakmica?
– Njemačka – Italija, 4. jul 2006

34. Čestitke od kojih ne očekuješ?
– Nadam se da će doću u snu. Od onih kojih više nema.

35. Najveće žaljenje?
– Sportski, povreda. Istina da me je ojačala ali mi je uzela godinu dana karijere.

36. Najveća radost?
– 9. jul 2006, Berlin, Šampion svijeta.

37. Sudovi o radu sa saigračima, Lippijem, Ancelottijem, Capellom, Conteom, Bonipertijem, Andreom Agnelijem, novinarima i navijačima.
– Sa saigračima, jedinstvena veza, na terenu smo bili kao braća, to je jedna od stvari na kojem sam najviše ponosan. Sa Lippijem sam vezan nezaboravnim uspomenama, dva veterana sa sjajnim avanturama. Za Ancelottija imam veliko poštovanja i zahvalnost, kao prema treneru i čovjeku. Sa Capellom dvije teške ali pobjedonosne godine sa dva Scudetta. Conte: ne mogu svi pobjedjivati kao saigrač i trener, jedna nezaboravna sezona. Boniperti je poput fudbalskog oca za sve Juventine, i dalje mi je izvor inspiracije. Agneliju se divim, zajedno želimo dobro istom: Juventusu. To je najvažnije i jedino što je bitno. Prema novinarima imam poštovanje za one koji rade dobar i važan posao za ljude, i ravnodušnost prema onima koji pokušavaju ispasti pametni. Sa navijači Juventusa imam duboku i beskonačnu ljubavnu vezu, najveća pobjeda u karijeri.

38. Zašto nikad u Italiji (kao što je Maldini rekao) veliki klubovi ne vjeruju velikim šampionima koji su ispisali istoriju sa njima?
– Mislim da igrači, oni pripremljeni, su spremni da preuzmu veće odgovornosti. Ne samo na klupskom nivou nego i u institucijama. Kao Platini na primjer. Igrači poput Maldinija će zauvijek ostati upisani u istoriji kluba koji su predstavljali bez potrebe za kancelarijom ili pozicijom.

39. Više emotivan na prvi dan kad si potpisao za Juve ili poslednji dan kad si zaigrao za Juve sa velikim slavljem na stadionu?
– Različite emocije. Potpisivanje je bilo početak svega. Čak se i preplašim kad pomislim kako mi je promjenilo život taj magični trenutak kada sam ostvario san. Ali ništa, zaista ništa, sad i ikad će biti uporedivo sa onim što se desilo na stadionu zadnjeg dana. Kad bi pokušao da objasnim u sljedećim 40 godina, ne bi mogao da nadjem prave riječi. Sve je u mom srcu i ostaće do kraja života.

40. Ale, za kraj imaš 40 riječi da kažeš šta želiš?
– Ustanovio sam ih za svoj sajt s kojima ću opisati 40 godina u 40 riječi. Sutra ćete moći pročitati, ne želim pokvariti iznenađenje… Ovdje ću iskoristiti samo tri, hvala vam svima.